Herpes varicella zoster | osip na jednoj polovini tijela

Herpes varicella zoster | 

osip na jednoj polovini tijela

30/9/2015 | Mladen  

Herpes zoster je vezikulozni osip, koji uzrokuje virus varicellae i koji karakteriše javljanje isključivo na jednojj strani tijela duž jednog kičmenog ili kranijalnog nerva.


herpes varicella zoster osip na jednoj polovini tijela

Šta je to herpes varicella zoster i kad se javlja?

Zoster je virusna upala koja kreće iz korjena nerava u kičmenom stubu ili glavi, spušta se duž nerva i uzrokuje karakteristične vezikule odnosno osip na koži koju dati nerv inerviše.


Ova upala je u većini slučajeva propraćena bolom ili osjećajem peckanja, žarenja ili nelagode u predjelu koji inerviše zahvaćeni nerv. Bol je uzrokovan toksičnim djelovanjem aktiviranih virusa na nervne strukture i ima dvojni karakter. Prvi bol se javlja dan do dva prije izlaska ospe po koži i više liči na peckanje, dok se drugi tip boli javlja u toku ospe i može trajati i mjesecima nakon prolaska oboljenja. Ova bol je dosta jačeg intenziteta, u vidu presijecanja, uboda, trnjenja, gubitka osjećaja u zahvaćenom dijelu tijela i sl. Pacijenti najčešće navode da imaju osjećaj kao da im je "milion iglica zabodeno u kožu".

Virus varicella je prisutan u svima nama i on primarno uzrokuje vodene ospice kod male djece. Kasnije, virus se povuče u korijene nerava i tu čeka momenat kada imunitet dovoljno padne da bi se ponovo aktivirao. Samo, ovaj put izaziva ospu ne po cijelom tijelu, već u predjelu dejstva jednog nerva. Što znači, strogo ospa poštuje srednju liniju tijela i nikada je ne prelazi.

kako izgleda ospip kod herpes zostera?

Osip ili promjene na koži kod ovog oboljenja su u vidu vezikulica grozdasto raspoređenih - u skupinama. Rasute su po koži područja koje inerviše zahvaćeni nerv.


Postoji više tipova ospe, zavisno od stadijuma u kome se pacijent javi ljekaru, te od stepena imunodeficijencije koja je prethodila oboljenju. Najčešće su to prozirni prištevi, vezikule, koje se grupišu međusobno. Ispočetka svrbe i peckaju, a kasnije u fazi krustanja i peku i bole. U toku svog razvoja, ako postoji konstantna trauma, mogu postati i ispunjenje krvlju, gnojem ako se nakalemi bakterijska infekcija i sl. Veoma rijetko, i to kod teških padova imuniteta, ospa se može proširiti po cijelom tijelu, te tad predstavlja po život ugrožavajuće oboljenje.

Najčešća lokalizacija herpes zoster osipa je na grudnom košu, zatim na abdomenu i lumbalnoj regiji, pa na jednom od ekstremiteta, pa na licu.

Sadržaj vezikula je zarazan u slučaju da osoba koja je u kontaktu sa oboljelim nije prebolovala vodene ospice. Ukoliko je osoba prebolovala vodene ospice, ne postoji rizik da se zarazi herpes zosterom. 

Oblici herpes zostera od posebnog značaja

Ovo oboljenje u većini slučajeva na zahtijeva veću medicinsku pažnju. Međutim, neke forme zahtijevaju bolničko praćenje i mogu da značajno ugrožavaju zdravlje pacijenta.


Najveći broj oboljelih od ovog oboljenja se liječi ambulantno uz topikalne preparate i ponekad i tablete. Bolest brzo prolazi, ne ostavlja posljedice, a pad imuniteta se brzo koriguje.

Međutim, ako je pad imuniteta suviše veliki (sida, teške forme tumorske kaheksije, hepatitisi, duboka starost), oboljenje može biti generalizovano, tj, može zahvatiti cijelu kožu. Ovako generalizovana upala, sa svim medijatorima upale i gubitkom velike količine tečnosti, dovodi do značajnog pogoršanja osnovne bolesti i vitalno ugrožava pacijenta. Neophodno je bolničko karantinsko liječenje.

Vid herpes zostera, koji zahvaća oftalmičku granu trigeminalnog nerva je takođe značajan, zbog opasnosti širenja upale na očnu jabučicu i dalje u endokranijum. Parametar kojim lako možemo odrediti da li dolazi do komplikovanja zostera koji zahvaća lice, jeste postojanje ili nepostojanje promjena na vrhu nosa. Postojanje osipa na ovoj lokaciji nam ukazuje na zahvatanje nerva koji je u bliskom kontaktu sa okom i na mogućnost širenja infekcije na očnu duplju.

Herpes zoster koji zahvaća genitalije je takođe jedan od ozbiljnijih oblika ovog oboljenja.

sip koji zahvaća unutrašnjost ušne školjke takođe može dovesti do ozbiljnih komplikacija.

Najčešći uzroci pada imuniteta koji dovode do herpes zostera:
-Starost
-respiratorne infekcije (upala pluća, teže forme bronhitisa, teški pansinuzitisi)
-sida
-tumori u poznim stadijumima
-pothranjenost
-dječiji uzrast

Liječenje herpes zostera

U većini slučajeva, liječenje je jednostavno i sastoji se u potpori imuniteta vitaminima.


Mi na tržištu imamo agens koji djeluje direktno na ovaj tip virusa, a to su tablete acyclovir. One se daju u umjerenim i teškim slučajevima infekcije.

Važno je isušivanje promjena, da bi se skratila faza u kojoj je zaraženi zarazan za osobe koje nikada nisu bolovale vodene ospice. Ovdje se primjenjuje cinkova pasta, bivacyn prašak, talk i sl.

Potpora imuniteta se postiže davanjem vitamina B u visokim dozama. Najčešće su to tri tablete dnevno u trajanju do mjesec dana.

Veoma važno je naglasiti da se promjene peru svaki dan prije nanošenje novog sloja sredstva za isušivanje. 

Mladen je doktor medicine i strastveni blogger. Dio svog slobodnog vremena ispunjava pisanjem postova o čestim bolestima s kojima se sreće u nadi da će pomoći čitaocima. On se nada da Vam je pročitani članak pružio dovoljno informacija o bolesti koju ste tražili. Ako imate ikakvih pitanja, slobodno mu se obratite postavljanjem komentara. Odgovoriće u što kraćem roku. Hvala!

Impetigo contagiosum | Upala kože uzrokovana zlatnim stafilokokom

Impetigo contagiosum
Upala kože uzrokovana
zlatnim stafilokokom

24. 05. 2015 | Mladen

Impetigo contagiosum (zarazni impetigo) je bakterijska upala kože, najčešće lica, mada može zahvatiti bilo koji dio kože. Bakterija koja ga uzrokuje se zove Staphylococcus aureus ili zlatni stafilokok. Promene karakteriše krustanje boje meda, a najčešća lokalizacija je koža oko nosa i usta.

impetigo contagiosum zlatni stafilokok zapaljenje kože

Kako nastaje impetigo contagiosum?

To je zarazno oboljenje, koje najčešće pogađa djecu, a uzročnik je bakterija, stanovnik nosne i usne šupljine.


Zlatni stafilokok je nezgodna bakterija. Stalni je stanovnik usne i nosne šupljine, te kože, ali nekada može preći u "divlji" oblik, kada dovodi do raznih zapaljenja, koja se znaju i ozbiljno zakomplikovati. Najčešće dovodi do gnojne angine, erizipela, flegmona, furunkula, te impetiga.

Antigeni ovih bakterija mogu nekada biti pogrešno zamijenjeni antigenima na zdravim ćelijama domaćina, te dovesti do oštećenja zglobova, srca i bubrega. Oštećenje glomerula bubrega je najčešća komplikacija i manifestuje se pojavom krvi i proteina u urinu. Najčešće prolazi bez posljedica, ako se na vrijeme primjeni terapija.

Impetigo contagiosum predstavlja lokalnu infekciju kože, gdje su promjene oblika krugova, sa plitkim ulceracijama i prekrivene su karakterističnom krustom boje meda. Promjene su obično grupisane na maloj površini kože, rjeđe razasute (kod imunodeficijentnih osoba). Nekada je potrebno razlikovati ove promjene od herpes zostera u fazi krustanja.

Zašto i kod koga se javlja impetigo?

Pojava impetiga se povezuje sa značajnijim padom imuniteta i jedan je od pokazatelja oštećenog imuniteta, zajedno sa nekim drugim oboljenjima: Herpes zoster, labijalni herpes, gljivične infekcije kože i sl.


Djeca najčešće obolijevaju od ove bolesti, a razlog su česte varijacije u jačini imuniteta, lošija higijena ruku, čačkanje nosa i drugo. Ovo ne znači da se oboljenje ne može javiti i u odraslih osoba. Itekako može. I kod odraslih je povezano sa padom imuniteta i najčešće mu prethodi neko oboljenje koje je iscrpilo organizam: gripa, upala grla, upala pluća, malignitet i dr.

Osim pada imuniteta tu su i neka oboljenja kože koja zbog narušavanja integriteta kože, mogu dovesti do proboja bakterija u unutrašnjost: ekcem, seboroični dermatitis, akne, rozacea i druga. 

Kako se liječi impetigo?

Terapija ovog oboljenja je jednostavna, brza i efikasna. U većini slučajeva pacijenti se jave u uznapredovalom stadijumu, pa u tim slučajevima terapija može potrajati duže vremena.


S obzirom na to da je impetigo bakterijsko oboljenje, terapija je antibiotska. Kombinacija topikalnih i oralnih antibiotika brzo rješava problem.

Zlatni stafilokok je još uvijek osjetljiv na penicilinske i njemu slične proizvode: Ospen, Cefaleksin, Zinnat.

Što se tiče topikalnih antibiotika u masti, najznačajniji su Chloramphenicol i Gentamycin mast.

Potrebno je zahvaćeno područje često sapirati sapunicom i time ga održavati čistim, a i time se skida krusta koja pogoduje daljem širenju infekcije.

U slučaju da je zahvaćeno veće područje kože, sa atipičnim promjenama i poremećenim opštim stanjem pacijenta, može se dodati i kortikosteroid (Nirypan npr), mada je upotreba kortikosteroida kontraverzna. Svakako u ovom slučaju, potreban je bolnički tretman i ispitivanje uzroka pada imuniteta.
Mladen je doktor medicine i strastveni blogger. Dio svog slobodnog vremena ispunjava pisanjem postova o čestim bolestima s kojima se sreće u nadi da će pomoći čitaocima. Njegova djevojka, takođe doktorica, mu pomaže u pisanju i daje mu ideje o novim temama. Oboje se nadaju da Vam je pročitani članak pružio dovoljno informacija o bolesti koju ste tražili. Ako imate ikakvih pitanja, slobodno im se obratite postavljanjem komentara. Odgovoriće u što kraćem roku. Hvala!

Vrtoglavica i glavobolja, bol u vratu | Liječite bolesnu vratnu kičmu

Vrtoglavica i glavobolja,
Bol u vratu |
Liječite bolesnu vratnu kičmu

29/ 1/ 2015 | Mladen  

Iskrivljena i patološki izmijenjena vratna (cervikalna) kičma je čest uzrok glavobolja i vrtoglavice u sklopu tzv. cervikocefalnog sindroma. Pritisak na korjenove nerava koji napuštaju vratnu kičmu i na sudove vrata je glavni mehanizam nastanka glavobolje i vrtoglavice kod oboljele kičme.


oboljenje vratne kičme vrtoglavica glavobolja

Bolesna vratna kičma kao uzrok vrtoglavice i glavobolje

Najčešće promjene na vratnom dijelu kičme su previše ispravljena kičma, skolioza, okoštavanje (spondiloza) pridruženih zglobova. Sve ovo vodi ka kompresiji (pritisku) na izlaziška kičmenih nerava i na krvne sudove koji obskrbljuju mozak kiseonikom. Mehanizam nastanka je, dakle, dvojni.


Vrtoglavica i glavobolja kod bolesti vratne kičme imaju dvostruki uzrok. Jedan leži u pritisku pršljenova i intervertebralnih jastučića (diskova) na izlazišta kičmenih živaca koji inervišu dijelove vrata, ruku i potiljka. Drugi uzrok leži u pritisku istih struktura na vertebralne arterije (krvne sudove koji prolaze kroz pršljenove i snabdijevaju znatan dio mozga krvlju). Ovo dovodi do smanjenog dotoka krvi i kiseonika do određenih centara u mozgu. tu spadaju i centri za ravnotežu. Ovo stanje vertebrobazilarne insuficijencije vodi u nastanak vrtoglavice (vertiga), posljedične mučnine sa ili bez povraćanja i jake glavobolje. Glavobolji doprinosi i pritisak na kičmene nerve, što uzrokuje bolnost u predjelu koji zahvaćeni nerv inerviše.

Mišići vrata pokušavaju smanjiti pritisak na nerve kontrakcijom i ispravljanjem vratne kičme. Ovo vodi u pojačanu mišićnu napetost vrata i posljedični bol osljed zamaranja mišića i tenzionu glavobolju, usljed rigidnosti pripoja mišića vrata na potiljačnoj strani glave.

Osobe koje pate od cervikocefalnog sindroma često se žale na glavobolju odmah po ustajanju, na vrtoglavicu i glavobolju prilikom nagle promjene položaja glave (posebno nakon zabacivanja glave unazad). Ove osobe se žale na napetost mišića zadnje vratne lože, osjećaja utrnulosti potiljačnog dijela glave i dijela vrata oko kičmenog stuba.

Česta je udruženost ovog sindroma sa oboljenjima drugih dijelova kičme (lumbago, lumboishialgija, skolioza i dr), anksioznošću, depresijom, tranzitornim ishemičnim atacima (mini moždani udari), srčanim oboljenjima, Behčetovom bolesti...

Najčeće obolijevaju žene srednje i starije životne dobi, kancelarijski radnici koji vode sedenteran način života i rada, radnici u tekstilnoj industriji, bankarstvu i sl.

Ispitivanje vrtoglavice i glavobolje | Dijagnoza oboljenja vratne kičme

Posstoje brojne metode koje nam pomažu da postavimo dijagnozu oboljele cervikalne kičme i da isključimo druge opasnije uzroke vrtoglavice i glavobolje. Anamneza (istorija bolesti) je pola dijagnoze.


Klasične žalbe pacijenta vezane za vertigo i bol u glavi koji se javljaju pri naglom ustajanju, zabacivanju glave, ujutru, nakon napornog dana sjedeći za računarom u kancelariji i sl, pobuđuju sumnju da je u pitanju oboljenje vratne kičme.

Naredni dijagnostički korak je RTG kičmenog stuba koji prikazuje anomalije u strukturi i položaju pršljenova u vratu. RTG nam može jasno pokazati okoštavanja u nivou kičmenih pršljenova i okolnih zglobova, rotacije pojedinih dijelova kičme i iskrivljenja (skolioza, hiperlordoza, vertebra errecta).

Doppler krvnih sudova vrata nam daje jasan uvid u promjer krvnih sudova vrata i u protok krvi kroz njih. Pomoću ovog ultrazvučnog pregleda krvnih sudova vrata, vidimo da li je protok krvi kroz krvne sudove dovoljan ili je insuficijentan.Ultrazvuk vrata nam daje podatke i o drugim struktorama vrata: štitastoj žlijezdi, cistama vrata, tetivama i mišićima.

CT i MRI (magnetna rezonanca) vratne kičme i glave su definitivno metode koje sa sigurnošću mogu otkloniti druge ozbiljnije uzroke glavobolje i vrtoglavice, kao i dati cjelokupan uvid u strukturu kičmenog stuba vrata i odnos njegovih stroktura sa krvnim sudovima i izlazištima kičmenih živaca.

Liječenje oboljenja vratne kičme | Kako stati ukraj vrtoglavici i glavobolji?

Vrtoglavica i glavobolja kod oboljele cervikalne kime mogu biti toliko izražene da zahtijevaju hitnu medicinsku intervenciju, saradnji više grana medicine i upotrebu različitih medikamenata, da bi se smirila alarmantna klinička slika.


Akutno stanje, gdje imate pacijenta sa jakim bolovima i izraženom vrtoglavicom treba liječiti agresivno medikamentima. Po smirivanju kliničke slike, treba pristupiti fizikalnom liječenju vježbama, galvanskim strujama, laserom i sl u sklobu fizikalne rehabilitacije pacijenta. Fizikalna rehabilitacija se može izvoditi u sklopu centara za bazičnu rehabilitaciju, ili stacionarno u sklopi banja.

Prva linija medikamenata su lijekovi protiv bolova. Ovdje najčešće spadaju NSAIL (nesteroidni antiinflamatorni lijekovi). To su najčešće diklofenak, Ketonal, Novalgetol, Dexomen, Melox Fort i drugi. Kod izuzetno jakih bolova njima se može dodati i opioidni agens tramadol. Ima antidolorozno, ali ne i antiinflamatorno dejstvo.

Uz prethodne lijekove treba dodati i kortikosteroide koji imaju takođe antiinflamatorno dejstvo. Doprinose bržem oporavku zahvaćenih nerava i skraćenju baravka u medicinskim ustanovama.

Trental je lijek za poboljšanje periferne cirkulacije. Širenjem krvnih sudova vrata dovodi do većeg dotoka krvi i kiseonika do mozga.

Miorelaksansi (bensedin, bromazepam, lorazepam) su značajni jer smanjuju tonus mišića vrata i olakšavaju tenzionu glavobolju. Posebno su značajni u dozi pred spavanje, kada je čest grč mišića vrata. otud su ove glavobolje najčešće po buđenju.

Vitamini B kompleka, posebno B1, B6 i B12 su se pokazali odličnim analgeticima i doprinose regeneraciji nerava.

Kod jake vrtoglavice, mogu se dodati lijekovi koji djeluju direktno na centar za ravnotežu, te smanju vrtoglavicu i mučninu. tu spadaju Klometol i Torecan.

Izražena glavobolja, sama po sebi može dovesti do otoka moždanog tkiva usljed aseptičnog zapaljenja. Manitol 20% u infuziji doprinosi smanjenju edema perivaskularnih prostora mozga i do olakšanja glavobolje. Njegovo dejstvo na smanjenje edema izlazišta kičmenih nerava je takođe bitno.

Antidepresivi i anksiolitici su se pokazali odličnim za kontrolu hroničnih bolnih sindroma u koje spada i cervikocefalni sindrom.

Mladen je doktor medicine i strastveni blogger. Dio svog slobodnog vremena ispunjava pisanjem postova o čestim bolestima s kojima se sreće u nadi da će pomoći čitaocima. Njegova djevojka, takođe doktorica, mu pomaže u pisanju i daje mu ideje o novim temama. Oboje se nadaju da Vam je pročitani članak pružio dovoljno informacija o bolesti koju ste tražili. Ako imate ikakvih pitanja, slobodno im se obratite postavljanjem komentara. Odgovoriće u što kraćem roku. Hvala!

Kašalj, glavobolja, visoka temperatura | Prepoznajte i liječite upalu pluća

Kašalj, glavobolja
visoka temperatura |
Prepoznajte upalu pluća

24/1/15. | Mladen  

Upala pluća ili pneumonija je često oboljenje u jesenjem i zimskom periodu. Predstavlja, najčešće, bakterijsku upalu tkiva pluća koja je propraćena otežanim disanjem, kašljem, poremećajem opšteg stanja, jakom glavoboljom i visokom temperaturom. Mogu biti pridruženi i dodatni simptomi, a atipične pneumonije prolaze ponekad i bez gore navedenih simptoma.


upala pluća, pneumonija, kašalj, glavobolja, visoka temperatura

Šta je to upala pluća i kako nastaje?

Upala pluća je često bakterijsko ili virusno zapaljenje tkiva pluća sa poremećajem opšteg stanja. Pogledajmo kako se prenosi i kako nastaje pneumonija.


Upala pluća (pneumonija) jeste zapaljenje pluća uzrokovano mikroorganizmima. Najčešći uzročnici pneumonije su Streptococcus pneuminiae, Haemophylus influenzae, Mikoplasma pneumoniae, virusi, Chlamidia, gljivice, paraziti i drugi uzročnici.

Upale pluća možemo podijeliti na one vanjske (nastale izvan bolničkih uslova) i bolničke. Dalje podjela ide na tipične (uzrokovane bakterijama koje se prezentuju sa visokom temperaturom, abnormalnim nalazom krvi, bolom u grudima, kašljem) i atipične (često idu bez povišene temperature uz perzistentan kašalj; uzročnici su najčešće virusi, Chlamidia i Micoplasma).

Najčešće se upala puća nadovezuje na prethodnu upalu grla ili gripu. Prenosi se kapljičnim putem inhalacijom uzročnika.Uzročnici urokuju zapaljensku reakciju u tkivu van disajnih puteva, ali kasnije e proširuju i na disajne puteve. Dovode do izlivanja zapaljenske tečnosti u sitne disajne puteve i zatvaraju ih, što često remeti razmjenu gasova i dovodi do gubitka daha i lakog zamora.

Klinička slika upale pluća. Kako se manifestuje pneumonija?

S obzirom na različite uzročnike upale pluća, jasno je da se ona može manifestovati različitim simptomima. Od produžene blaže kliničke slike, pa do brzo razvijajućeg pogoršanja opšteg stanja


Veoma je bitno znati da nije svaki kašalj upala pluća. Jedino ljekar na osnovu pregleda, i nalaza može postaviti ovu dijagnozu.

Tipična pneumonija počinje sa upalom grla ili sinuzitisom, na koju se nadovezuju kašalj (prvo suh, a onda sa iskašljavanjem). Ovo je praćeno visokom temperaturom, glavoboljom, bolom u dijelu grudnog koša gdje se nalazi upala. Nekada se pojavljuje i krv u iskašljaju. Ovako jaka infekcija je praćena malaksalčošću, gubitkom apetita, bolom u mišićima i zglobovima.

U nalazima laboratorije se vidi povećanje bijelih krvnih zrnaca (leukocita), sa dominacijom granulocita. Sedimentacija i CRP su jako povišeni. Najčešće dolazi i do povećanja fibrinogena.

Zavisno od stepena zahvaćenosti plućnog tkiva, dolazi do manjeg ili većeg poremećaja razmjene gasova, što se manifestuje gubitkom daha i brzim zamaranjem. Nekada kod starijih ljudi dolazi i do poremećaja svijesti u vidu konfuznosti, delirijuma, agresije i sl.

Postoje i takozvani atipični oblici upale pluća. Za razliku od prethodne kliničke slike, najčešće uzrokovane Streptococcus pneumoniae, atipične upali pluća uzrokuju virusi, paraziti, gljivice, Micoplasma, Chlamidia.

Atipične pneuminije se manifestuju nešto sporijim razvojem, sa blažom ali upornom simptomatologijom. Najčešće je prisutna niska febrilnost ili izostanak povišene temperature, uporan suv kašalj, glavobolja i bol u grudima. Ne remete svakodnevno funkcionisanje u znatnom omjeru, a nalazi krvi su najčešće u granicama referentnih vrijednosti.

Neophodno je razlikovati upalu pluća od bronhitisa.

Dijagnoza upale pluća. Kako prepoznati da se radi o pneumoniji?

U većini slučajeva, dijagnoza upale pluća se postavlja lako na osnovu kliničke slike, laboratorijskih nalaza, auskultatornog nalaza i RTG pluća.


Većina upala pluća se ističe jasnim poremećajem opšteg stanja, sa klasičnim nalazom inspiratornih pukota na auskultaciji. Ovi pukoti su ograničeni na jedan dio pluća: najčešće bazalne dijelove, asimetrično.

U laboratorijskim nalazima dominira porast CRP, sedimentacije i leukocita (obično veći od 15x10^9). U produženih oblika, može se naći i pad krvne slike sa niskim hemoglobinom. Ovo se posebno sreće kod iskašljavanja krvi.

Na RTG-u se uočava lokalizovano nehomogeno zasjenčenje plućnog parenhima, koje odgovara prethodno nađenom patološkom nalazu auskultatorno. Kod atipičnih pneumonija auskultatorno može biti uredan nalaz, pa je u svakom slučaju neophodno uraditi RTG pluća. Ako ništa, onda zbog praćenja uspješnosti terapije.

Uzimanje uzorka sputuma se radi kada se želi utvrditi uzročnik, radi primjenjivanja adekvatne terapije. Ovo nije neophodan i u praksi je rijedak korak koji se poduzima više u akademske svrhe nego u postavljanje dijagnoze.

Serološka ispitivanja, odnosno traženje antitijela na pojedine uzročnike iz krve ispitanika, se poduzimaju kada se sumnja na atipične uzročnike upale pluća. Ovo posebno važi na Legionelu, Micoplazmu, Hlamidiju i pojedine viruse.

Liječenje upale pluća (pneumonije)

U današnje vrijeme, sa prisutnim modernim antibioticima, upala pluća se najčešće liječi bez posebnih poteškoća. Bolničke upale pluća su posebno teške za liječenje zbog otpornosti mikroorganizama na savremene antibiotike.


Prva linija lijekova u liječenju upala pluća su antibiotici. Koriste se širokospektralni antibiotici, zbog širokog spektra uzročnika. Jedina se u slučaju davanja sputuma na analizu mogu koristiti uskospektralni antibiotici prema antibiogramu.Najčešće korišćeni širokospektralni antibiotici su amoksiklav, Zinnat, Cefaklor, Hemomicin, Ciprofloksacin, Klindamicin i drugi. Praktikuje se istovremena parenteralna (intravenska ili intramuskularna) i enteralna (na usta) primjena lijekova

Uz antibiotike se dodaju i lijekovi za lakše iskašljavanje (ekspektoransi, mukolitici). Ovdje spadaju Mucodyne, Fluimukan, Bisolvon, Bisolex i drugi. Oni razbijaju čvrste veze u sastavu sluzi i olakšavaju njeno izbacivanje iz disajnih puteva. Sama sluz je pogodno tlo za razvoj infekcije, pa se njenim otklanjanjem pojačava dejstvo antibiotika.

Antipiretici i analgetici su lijekovi za smanjenje temperature i boli koje su pratioci ovog oboljenja. Najčešće korišćeni su Paracetamol Aspirin, Caffetin, Analgin i dr.

Inhalacije su jako korisne u tretmanu pneumonija.

Terapija traje najčešće od 7 do 12 dana.

NAPOMENA: upala pluća nekada zna ozbiljno da testira naš imuni sistem. U slučaju jakog pada imuniteta i istrošenosti organizma, česta je komplikacija sa herpes zoster infekcijom

Mladen je doktor medicine i strastveni blogger. Dio svog slobodnog vremena ispunjava pisanjem postova o čestim bolestima s kojima se sreće u nadi da će pomoći čitaocima. Njegova djevojka, takođe doktorica, mu pomaže u pisanju i daje mu ideje o novim temama. Oboje se nadaju da Vam je pročitani članak pružio dovoljno informacija o bolesti koju ste tražili. Ako imate ikakvih pitanja, slobodno im se obratite postavljanjem komentara. Odgovoriće u što kraćem roku. Hvala!

Nervoza, gubitak koncentracije, nesanica, strah | Prepoznajte i liječite anksioznost

Nervoza, nesanica, strah
i gubitak koncentracije |
Prepoznajte anksioznost

6. 1. 2015. | Mladen 

Anksioznost je jadan od najčešćih razloga zbog kojih se pacijenti javljaju ljekaru. Prezentuje se slobodnolebdećom nelagodom, nemirom, strahom, nervozom koja nema nekog poznatog razloga. Ovakvo stanje često remeti i san i druge funkcije pacijenta, pa su nesanica i gubitak koncentracije skoro uvijek sastavni dio kliničke slike anksioznosti.


anksioznost nervoza nesanica strah zabrinutost pad koncentracije

Šta je to anksioznost i zašto se javlja?

Anksioznost je najlakše opisati kao stalno prisutnu slobodnolebdeđu napetost, strah i brigu, koji nemaju definisam razlog postojanja istih. Najvjerovatniji uzrok je pogrešno ustrojstvo sinapsi u toku njihovog stvaranja sa prenaglašenom aktivnosti supstance glutamata u centralnom nervnom sistemu.


Anksioznost je simptom a ne oboljenje i javlja se u brojnim stanjima opisanim pod "neurotski poremećaj" u klasifikacijama psihijatrijskih oboljenja.Tako, predstavlja sastavni dio fobičnog anksioznog poremećaja, agorafobije, socijalne fobije, specifičnih fobija, paničnog poremećaja, generalizovanog anksioznog poremećaja (GAP), mješovitog generalizovanog i depresivnog poremećaja i drugo.

Mi ćemo se u ovom članku baviti anksioznošću koja se sreće kod generalizovano anskioznog poremećaja (GAP), mada sama anksioznost kao skup simptoma i tjelesnih reakcija je zajednička za sva pobrojana stanja.

Kao i za većinu psihijatrijskih oboljenja, ni za anksiozne poremećaje se ne zna sa sigurnošću kako nastaju. Postoje hipoteze o "pogrešnom" povezivanju neurona, te pojačanoj prisutnosti podražujućeg neurotransmitera glutamata u sinapsama. GABA je supstanca koja ima suprotno djelovanje glutamatu, pa otud sinteza brojnih lijekova koji pojačavaju GABAergičku aktivnost. To dovodi do smanjenja ekscitiranosti neurona podstaknitih glutamatom, te do smanjenja anksioznosti.

Prema kognitivnoj teoriji, maladaptifne forme mišljenja sa iracionalnim tvrdnjama, uvjerenjima i zahtjevima dovode do brojnih psihijatrijskih oboljenja, pa i anksioznih poremećaja. Ovdje je pretpostavljeno da se radi o iščekivanju nečega lošeg, lošek rezultata djelovanja osobe, što se nikako ne bi smjelo dogoditi. To je jedan primjer iracionalnog uvjerenja, jer se loše stvari događaju i podnose što svi znamo iz iskustva. Takođe, iracionalno je iščekivati da se nešto loše desi, jer mi nemamo mogućnost predviđanja budućnosti.

Postoje i brojne druge teorije, kao što je frojdovska psihodinamska teorija anksioznosti. Biološke teorija zagovaraju postojanje manjka serotonina, noradrenalina i dopamina u ključnim sinapsama što dovodi do ispoljavanja anksioznosti, a često i udružene depresije. U prilog ovoj teoriji ide i efikasnost pojedinih antidepresiva u liječenju anksioznosti upravo mehanizmom pojačavanja aktivnosti ova tri navedena neurotransmitera.

Bez obzira na uzrok, anksioznost kada se razvije nju treba liječiti i to kupirati simptome, a onda razmatrati ulaženje u srž problema.

Anksioznost je psihijatrijski skup simptoma koji uključuju bezrazložan strah, zabrinutost, strepnju, osjećaj da će se nešto strašno desiti. Uz ove simptome ide i somatska reakcija organizma u vidu mišićne napetosti sa posljedičnom glavoboljom, bolom u vratu i leđima. Zatim, javljaju se ponekad i osjećaj trnjenja po koži, tjeskoba u nogama, iznenadno lupanje srca, gobitak daha, znojenje, vrtoglavica gubitak sna i koncentracije. U izraženim slučajevima osoba može gubiti svijest, ponekad i u vidu lažnih napada epilepsije.


Važno je napomenuti da gore navedeni simptomi prividno nemaju apsolutno nikakvog razloga da postoje. to jeste, ne postoje stanja realne životne ugroženosti, opasnosti po život bližnjih i slično. Pacijenti se obično javljaju sa ovim simptomima uz komentar: "Ali ja ne znam zašto se to dešava i svoj strah ne mogu da objasnim."

Generalizovani ansiozni poremećaj značajno remeti svakodnevno funkcionisanje oboljelih

Anksioznost je konstantno prisutna i osoba koja pati od ovog poremećaja konstantno brine da će se nešto loše desiti, da će se razboljeti, da će joj se djeca povrijediti. Ovo značajno utiče na koncentraciju i svakodnevno funkcionisanje.


Gubitak koncentracije je bitan remetilački faktor, a posljedica je preokupiranosti brigama i strahovima. Osoba jednostavno ni o čemu drugom nije u stanju da misli. Ovdje kažemo da postoji hipertenacitetna pažnja usmjerena na lične strahove i probleme.

Veliki broj pacijenata se javi ljekaru zbog konstantnog bola u vratu i kičmi, napetosti vratnih mišića, čestih glavobolja, trnjenja jedne polovine tijela, nesanice ili osjećaja da će "eksplodirati." Daleko najveći broj pacijenata se javi zbog osjećaja iznenadnog lupanja srca, gubitka daha, preznojavanja. kod ansioznosti ovi simptomi se najčešće javljaju u večernjim časovima, pogotovo u periodu lijeganja u krevet. Tada, kada ste sami sa svojim mislima, potisnuti sadržaju lakše probijaju u svjesni dio vas. U ovom poremećaju postoji problem sa zaspivanjem. Kod depresije s druge strane, postoji problem često buđenja, a simptomi depresije su izraženiji ujutru pri ustajanju. Važno je razlikovati depresiju i anksioznost jer se često pojavljuju zajedno, a značajno je i s aspekta liječenja.

Neliječena anksioznost može boti okidač ili otežavajući faktor kod brojnih oboljenja: psorijaza
, ekcem, mučnine i povraćanja kod gastritisa...

Članci koji bi Vas mogli interesovati:
Involutivna melanholija
Internet zavisnost
Psorijaza

Liječenje anksioznosti. Kako da kontrolišete svoj strah, zabrinutost, poboljšate koncentraciju i regulišete nesanicu?

Danas je psihofarmakologija grana koja se užurbano razvija. Postoje brojne mogućnosti liječenja svih psihijatrijskih poremećaja, pa i anksioznosti. Osim psihofarmakologije (upotreba lijekova), važna je psihoterapija (razgovori sa psiholozima i rad na strukturi sopstvene ličnosti).


Kao što je već navedeno, osnovni cilj je brzo pokrivanje simptoma i njihovo svođenje na minimum. Ovo se obično postiže inicijalno lijekovima, koji su sigurni i ne stvaraju zavisnost kako je u narodu uvriježeno mišljenje. Razlog zašto se prvo uvode psihofarmaci jeste u tome što najbrže djeluju i stvaraju pogodno tlo za adjuvantnu psihoterapiju (bilo transakcionu psihoanalizu, bilo kognitivno-bihejvioralnu psihoterapiju, psihoanalizu grupnu terapiju i dr).

Najčešći lijekovi u upotrebi su antidepresivi. Već je objašnjen mehanizam djelovanja preko pojačavanja serotonergičke, noradrenergičke i dopaminergičke transmisije. Ovi mehanizmi u isto vrijeme djeluju i na simptome depresije i anksioznosti. Najčešće grupe lijekova su SSRI (selektivni inhibitori preuzimanja serotonina): Fluoksetin, Esram, Paroksal, Zoloft; SNRI (inhibitori preuzimanja serotonina i noradrenalina): Cymbalta-duloksetin, Velafax-venlafaksin, NaSSa (inhibitori preuzimanja noradrenalina i serotonina, te antagonisti 5HT2 receptora): Mirtaron, Mirzaten, Trittico, MAO (inhibitori monoaminooksidaze): Amyzol, Ladiomil.

Anksiolitici su posebna grupa lijekova koja je namijenjena striktno kupiranju anksiozne simptomatologije. tu spadaju: Bensedin, Lexilium, Xalol, Lorazepam, Prazepam, Rivotril i drugi. Za razliku od gore navidenih antidepresiva kojima treba do 2 sedmice da počnu djelovati, anksiolitici ispoljavaju skoro trenutni učinak. koriste se u principu samo u prvih mjesec dana dok antidepresiv ne počne djelovati punim obimom.

Nekada je potrebno dodati i antipsihotik kod izraženih anksioznosti koje ne reaguju najbolje na gore navedene lijekove. postoji mišljenje da anksiozne poremećaje ne treba liječiti antipsihoticima, ali u praksi su se pokazali korisnim i nekada neophodnim. U najčešće korišćene antipsihotike spadaju: Eglonyl-sulpirid, Abizol, Moditen u najnižoj dozi, Largactil, Treana i drugi. Antipsihotici se vezuju sa značajnim i čestim neželjenim efektima, pa ih treba izbjegavati do momenta kada se vidi da nema drugog izbora. Najbolje je primijeniti novije antipsihotike koji u principu nemaju značajnijih neželjenih dejstava. Kod nas su to Abizol-aripiprazol i Ziprasidon.

Nakon smirivanja simptomatologije, potrebno je potražiti i pomoć psihoterapeuta. Psihoterapija se pokazala kao idealna dodatna terapija gore navedenim lijekovima sa postizanjem većeg procenta izliječenih i sprečavanjem relapsa.

Mladen je doktor medicine i strastveni blogger. Dio svog slobodnog vremena ispunjava pisanjem postova o čestim bolestima s kojima se sreće u nadi da će pomoći čitaocima. Njegova djevojka, takođe doktorica, mu pomaže u pisanju i daje mu ideje o novim temama. Oboje se nadaju da Vam je pročitani članak pružio dovoljno informacija o bolesti koju ste tražili. Ako imate ikakvih pitanja, slobodno im se obratite postavljanjem komentara. Odgovoriće u što kraćem roku. Hvala!

Mučnina i povraćanje | Savjeti za liječenje

Mučnina i povraćanje |
Savjeti za liječenje

05. 01. 2015. | Mladen 

Mučnina i povraćanje su među najčešćim simptomima i ne predstavljaju bolest za sebe, već simptom u sklopu drugih oboljenja, koja su brojna. Ovdje ćemo navesti najčešća stanja koja dovode do mučnine i povraćanja, savjetovati vas kako da liječite "benigne" simptome, a kada je vrijeme da se obratite doktoru za savjet i dalju dijagnostiku.


mučnina povraćanje liječenje gastropareza kinetoza

Mehanizam nastanka mučnine i povraćanja

Šta je to što se deešava u organizmu, pa pobuđuje nagon na povraćanje? Koji su to najčešći uzročnici ovog stanja i kako ih prepoznati i razlikovati?


Postoje brojni načini nastanka mučnine, nelagode u želucu i povraćanja. Važno je naglasiti da istu težinu imaju i bolesna stanja sa povraćanjem i ona samo sa mučninom.

Najčešći uzrok ovakvih simptoma je nadražaj želuca bilo jakom hranom, bilo bakterijama direktno, bilo njihovim toksinima. Djelovanjem ovih iritirajućih faktora na nervne završetke nerva Vagusa, stvara je električni potencijal koji nosi informacije do moždanih centara. Električni impuls prenosi informaciju da nešto postoji u želucu što iritira njegovu sluznicu i nije dobro da se tu duže zadrži. Kada stigne impuls do moždanih centara za povraćanje, aktivira se povratna informacija, koja ima za cilj da isprazni želučani sadržaj u nadi da će se riješiti štetnog faktora koji ugrožava sluznicu ovog organa.

Osobe sa sklonošću ka akutnom gastritisu, osobe koje se hrane masnom i prezačinjenom hranom, koje gutaju veće komade hrane bez dovoljno žvakanja, alkoholičari i pušači su najskloniji povremenim mučninama sa ili bez povraćanja (lat. Vomitus).

Dispepsija je jedno od stanja kada želudac nije u stanju pravilno da svari hranu, ap se ista zadržava duže vremena u njemu. Dispepsija je zaslužna za jače lučenje kiseline, koja dodatno nadražuje sluznicu i stvara neugodan osjećaj u predjelu epigastrijuma.

Gastropareza je stanje kada dolazi do smanjenja peristaltike (pokretljivosti) u zidu želuca, sa pilorospazmom (grč izlaznog dijela želuca). Ovo vodi ka osjećaju nadimanja u predjelu ovog organa, osjećaja da hrana nikako da ode dalje u crijeva, do čestog podrigivanja koje donosi olakšanje, a nerijetko i do povraćanja. Mučnina i nadutost su uvijek prisutni kod gastropareze.

Kinetoza je stanje mučnine u povraćanja kod osoba koje u pokretnom vozilu (automobil, brod, avion). Nije jaan uzrok, ali se smatra da kombinacija brzopokretnih objekata sa brzim horizontalnim pokretima očijuelučanog sadržaja dovode do mučnine. Ovdje je vjerovatno dominantan centralni vid nauzee (potiče iz moždanih centara).

Nakon ingestije ljute hrane, alkohola ili konzumacije cigara se najčešće ispoljava bolom u predjelu želuca, mučninom i povraćanjem jako kiselog sadržaja žute boje.

Virusni i bakterijski gastroenteritisi su karakteristični po epidemiološkom pojavljivanju, obično pogađa ge ukućane i ljude iz okoline oboljelog sa inkubacijom oko 24h. Karakteriše ih uporno povraćanje (i više od 20 puta dnevno). Prvo je povraćeni sadržaj sadržaj prethodnog obroka, a zatim postaje žut, žućkasto-zelenkast, da bi postao vodenast i bezbojan - kao pljuvačka (lat. saliva).ešće se javljta od 4 do 15 godina.

Postoje i centralni uzroci mučnine. To su određena stanja koja dovode do prenadraženosti centara za povraćanje u moždanom stablu. Ovakva povraćanja su nagla, u vidu mlazeva, često jako iscrpljujuća, pa čak i jako ugrožavajuća po pacijenta. Nerijetko se desi da dođe do puknuća dijela jednjaka na ulazu u želudac uz obilno krvarenje i urgentnu kliničku prezentaciju.
Do "centralnog" povraćanja najčešće dolazi usljed meningitisa, sepse, sunčanice i toplotnog udara. Često je i kod hemioterapije u liječenju karcinoma, kod tumora mozga i drugo.

Bolesti uha i centra za ravnotežu dovode do vrtoglavice udružene sa mučninom i povraćanjem. U ovom slučaju obično pomaže smirivanje pacijenta u bočnom ležećem položaju.

Trudnoća, pogotovo rana tudnoća se često prezentuju sa jutarnjom mučninom i povraćanjem.

Helicobacter pillory je sve češće okrivljavani faktor želučanih smetnji. Nekada je ovo tačno, a nekada i nije.

Kako prepoznati kada se treba obratiti ljekaru u vezi mučnine i povraćanja, a kada se liječenjem može početi kod kuće?

U većini slučajeva ovi simptomi nisu za zabrinuti se, bez obzira koliko iscrpljujuće i alarmantno zna izgledati. Povraćanje je jednostavno odbrambeni mehanizam kojim organizam pokušava da se riješi patogena. Isto vrijedi i za kašalj i kihanje.


U praksi sam se najčešće sretao sa zabrinutim roditeljima koji u velikoj brizi dolaze kod doktora jer dijete povraća unazad 2-3 sata. Svakako je zabrinutost pohvalna i znak je pažnje, ali treba imati na umu da u većini slučajeva povraćanje samo predstavlja odbrambeni mehanizam, zdrav odbrambeni mehanizam. Jednostavno, želudac treba da se isprazni od loših agenasa koji ga iritiraju. Isrcpljenost je logična posljedica ovog stanja jer je ppotrebno dosta energije utrošiti, a u međuvremenu je onemogućen unos hrane.

Svakako, kao i kašalj i kihanja, i povraćanje se nekada zna oteti kontroli. Svako povraćanje centralnog tipa sa vrtoglavicom, povraćanjem u mlazi, veoma učestalim povraćanjem, bolom i ukočenošću u vratu, treba da pobudi sumnju da nije nešto malo ozbiljnije. Ovakva stanja zahtijevaju ljekarski pregled.

Svaka pojava svježe krvi ili sadržaja boje taloga kafe zaslužuju hitnu konsultaciju sa ljekarom.

Jak bol u stomaku u vidu probadanja, posebno ako se širi ka kičmi je znak da je stanje hitno.

Kako liječiti mučninu i povraćanje? Nisu svaki slični simptomi za doktora.

Ne treba odmah hitati doktoru čim vi ili neko bližnji počne povraćati. Saznajte kako to možete i vi liječiti i šta sve trebate imati u ličnoj apoteci. Tek ako ne uspijete zaustaviti povraćanje, to je znak da biste se trebali javiti doktoru. Naravno važe pravila hitnosti navedena u prethodnom poglavlju


Postoji nekoliko grupa lijekova koji se mogu koristiti u kontroli mučnine i povraćanja. Po kategorijama to su: antihistaminici, centralni antiemetici, blokatori protonske pumpe, antacidi, H2 blokeri, propulzori i crijevni antibiotici. Bitno je znati uzrok, da bi se znalo koji lijek ili kombinaciju primijeniti.

Dimenhidrinat (Dimigal) je jedan od najčešće korišćenih lijekova protiv mučnine i povraćanja. Njegova primjena je indikovana kod kinetoza (mučnina u roku vužnje auromobilom, autobusom, brodom), mada i mimo tih indikacija efikasno kontroliše simptome. Potrebno je uzeti 1 tabletu pola sata prije vožnje.

Torecan i Metoklopramid (Reglan, Klometol) i donperidon (Gastroperidon, Motilium) su jaki antiemetici sa centralnim dejstvom i propulzori (olakšavaju prolazak hrane iz želuca u crijeva). Postoje u tabletarnoj formi (2-3 dnevno po jedna tableta) i u vidu injekcija. Indikacije su široke. Posebno su korisni kod mučnina uzrokovanih gastroparezom i hemioterapijom.

Enterofuryl je jedan od najboljih crijevnih antibiotika i probiotika. Koristiti ga 3-4 puta po 1 kapsulu kod trovanja hranom, virusnih i bakterijskih uzroka mučnine.

Lijekovi za smanjenje kiseline u želucu (Ranisan, Controloc, Lansoprol, Emanera) su dobra adjuvantna terapija. Korisno ih je dati uz jedan od prethodno navedenih llijekova, da bi se na duže vrijeme smanjio nadražaj zida želuca.

Pošto je teško postići djelovanje ovih lijekova kod izraženog povraćanja, postoje forma koje se otapaju pod jezikom, pa tako ne iritiraju dodatno želudac, plus imaju brže djelovanje. Nekada je parenteralna terapija jedini izbor. Klometol i Ranitidin se mogu primijenjivati u infuziji.

Mladen je doktor medicine i strastveni blogger. Dio svog slobodnog vremena ispunjava pisanjem postova o čestim bolestima s kojima se sreće u nadi da će pomoći čitaocima. Njegova djevojka, takođe doktorica, mu pomaže u pisanju i daje mu ideje o novim temama. Oboje se nadaju da Vam je pročitani članak pružio dovoljno informacija o bolesti koju ste tražili. Ako imate ikakvih pitanja, slobodno im se obratite postavljanjem komentara. Odgovoriće u što kraćem roku. Hvala!

Crvenilo i perutanje kože | Prepoznavanje i liječenje psorijaze

Crvenilo i perutanje kože |
Prepoznavanje i liječenje psorijaze

11.12.2014. | Ivana

Psorijaza je često kožno oboljenje.Javlja se podjednako kod muškaraca i kod žena, te može da se javi u bilo kojem životnom dobu. Ubraja se u eritemoskvamozne dermatoze, tj.bolesti koje se karakterišu crvenilom (eritemom) i perutanjem (skvamom) kože. Nepredvidivog je toka, sa periodima remisije i egzacerbacije.


crvenilo perutanje kože psorijaza svrab

Kako nastaje psorijaza i koji faktori dovode do ispoljavanja bolesti?

Osnovne karakteristike psorijaze jesu hiperproliferacija keratinocita i inflamacija u epidermu i dermu. Šta to znači? Keratinociti, ćelije bazalnog sloja epiderma, u normalnom epidermu obnavljaju se svakih 28-56 dana, dok se kod oboljelih od psorijaze taj proces odvija mnoogo brže, svaka 3-4 dana. Inflamatorni proces manifestuje se prisustvom inflamacijskih ćelija, neutrofila i monocita u lezijama.


Smatra se da je za hiperproliferaciju keratinocita i inflamaciju u lezijama zaslužan imuni odgovor posredovan ćelijama, u toku kojeg se oslobađaju različiti medijatori, tj.citokini. Ovaj imuni odgovor vjerovatno je posljedica postojanja antigene mimikrije, odnosno dolazi do ukrštene reakcije između sopstvenih antigena u koži i stranih antigena (npr,proteini bakterija), koji su prethodno indukovali imuni odgovor.
Kad je riječ o genetici, određeni broj pacijenata ima pozitivnu porodičnu anamnezu i to oko 30%.
Postoje različiti faktori koji mogu da isprovociraju pojavu psorijaze kod predisponiranih osoba, od kojih su najvažniji infekcija (bakterijske infekcije gornjih respiratornih puteva), lijekovi (npr.beta blokatori, litijum), psihološki faktori (stres), trauma. Pojava psorijatičnih lezija nakon povrede naziva se Koebnerov fenomen.

Klinička slika kod psorijaze

Psorijatične promjene su u vidu jasno ograničenih eritematoznih plakova ili papula, prekrivenih sedefastom, neadherentnom skvamom, simetrične su, te mogu mjestimično da konfluiraju. Karakteristična mjesta za pojavu lezija jesu ekstenzorne strane ekstremiteta (posebno laktovi i koljena), kapilicijum, te lumbosakralni predio.


Postoje različite manifestacije psorijaze, koje možemo razvrstati na akutni, hronični, te pustulozni oblik psorijaze. Akutni oblik se naziva još i eruptivni i odlikuju ga sitne promjene, u vidu tačkica ili kapi vode (psoriasis punctata/guttata). Hronični oblik može da se ispolji u vidu manjih ili većih plakova, dok pustulozni oblik karakterišu lokalizovane ili generalizovane pustulozne promjene.


Postavljanje dijagnoze psorijaze

Kako ne postoje nikakvi specifični testovi, dijagnoza psorijaze postavlja se na osnovu prethodno opisane kliničke slike, te pregleda.


U toku pregleda značajna su dva fenomena: "fenomen kapi svijeće" i "fenomen krvave rose".
"Fenomen kapi svijeće" se dobije kiretiranjem lezije, pri čemu vazduh prodire između slojeva skvame, te ona postaje neprozračna, što se poredi sa kapljicom voska, koja je prozirna dok se ne zagrebe, te postane bjeličasta i neprozračna.
"Fenomen krvave rose" izaziva se daljim kiretiranje lezije, čime se izaziva uništenje suprapapilarnog sloja i krvarenje u vidu tačkica.
Naročito je značajno razlikovati psorijazu od ostalih eritemoskvamoznih dermatoza, seboroičnog dermatitisa, ekcema, pitirijaze i lupusa eritematozusa.

Liječenje psorijaze

Za sada ne postoji terapija koja će dovesti do potpunog izliječenja psorijaze, ali, uz odgovarajući tretman, bolest se može držati pod kontrolom. Odabir terapije zavisi od proširenosti promjena, te u skladu sa tim razlikujemo lokalnu i opštu terapiju.


Od lokalne terapije najznačajnija je primjena keratolitika, topikalnih kortikosteroida, cignolina, kalcipotriola, te UV zračenje na područje lezija.
 Topikalni kortikosteroidi (Beloderm, Sinoderm) su najčešće korišteni, ukoliko promjene ne zahvataju više od 20% površine tijela. Imaju antiproliferativno i antiinflamatorno dejstvo.
Od keratolitika se obično koristi salicilna kiselina u neutralnom emolijensu. Primjenjuje se 1-2 puta dnevno. Pacijent se jednom dnevno kupa te mehanički odstranjuje skvame.
Cignolin se upotrebljava u vidu masti ili krema, obično u koncentraciji od 0,1% do 2%. Ima lokalno citostatsko dejstvo, te smanjuje proliferaciju ćelija epiderma.
 Kalcipotriol je analog vitamina D3 i koristi se kod blagih i umjereno teških oblika psorijaze.
Tretman UVB zracima može da se primjenjuje samostalno ili u kombinacija sa drugim sredstvima. Savjetuje se sunčanje ljeti.
PUVA terapija predstavlja kombinacija psoralena i UVA zraka. 2 sata nakon pijenja tablete psoralena pacijent se izlaže UV zračenju. Doze zračenja se povežavaju progresivno, a terapija se primjenju 2-4 puta sedmično, do postizanja remisije, a nakon toga jednom sedmično ili u dvije sedmice.
Opšta terapija podrazumijeva upotrebu imunosupresiva (metotreksat, ciklosporin), acitretina, monoklonskih antitijela (infliksimab, efalizumab), a primijenjuje se kod teških oblika oboljenja, zahvaćenosti velike površine tijela, kao i kod bezuspješne lokalne terapije.
Antibiotici mogu da se koriste u akutnim formama kod pacijenata sa potvrđenom streptokoknom infekcijom gornjih respiratornih puteva.

 Mladen je doktor medicine i strastveni blogger. Dio svog slobodnog vremena ispunjava pisanjem postova o čestim bolestima s kojima se sreće u nadi da će pomoći čitaocima. Njegova djevojka, takođe doktorica, mu pomaže u pisanju i daje mu ideje o novim temama. Oboje se nadaju da Vam je pročitani članak pružio dovoljno informacija o bolesti koju ste tražili. Ako imate ikakvih pitanja, slobodno im se obratite postavljanjem komentara. Odgovoriće u što kraćem roku. Hvala!